S4, E3: Šta je vaše nasleđe? Istraživanje globalnih promjena sa Sangeetom Waldron

Digitalno generirani transkript

[00:00:09] Jackie De Burca: Ja sam Jackie De Burca i danas imam vrlo zanimljivu epizodu sa Sangeetom Waldron, koja nam govori o svojoj trećoj knjizi, „Šta će biti vaše naslijeđe? Razgovori sa globalnim menjačima igara”.

A Sangeeta je razgovarala sa 36 kreatora promjena. Zaista zanimljiv i divno raznolik izbor ljudi iz cijelog svijeta.

Neka od imena su možda poznata nekima od vas. Ali jedan će biti gotovo sigurno. Ovo je Julian Lennon, koji je sin Johna Lennona, ali vrlo umjetnik i aktivista sam po sebi.

Toliko se divim Sangeetinom radu.

Učestvovala je u izgradnji brenda Constructive Voices, na čemu smo mu veoma zahvalni.

Sangeeta, zadovoljstvo mi je razgovarati s tobom danas.

[00:01:01] Sangeeta Waldron: Oh, i ja, Jackie. I hvala vam na tako divnom uvodu i divno je ponovo razgovarati s vama.

[00:01:08] Jackie De Burca: Thank you so much, Sangeeta. So would you like to elaborate a little bit more on your career, you know, where you are to date, first of all, about your PR work and of course, then about your books.

[00:01:19] Sangeeta Waldron: Naravno.

Ne da ozvučim ili nekoga uspavam, ali radim više od 30 godina u komunikacijama i odnosima s javnošću. Započeo sam svoju karijeru prije mnogo, mnogo mjeseci pišući govore i brifinge za prethodnog premijera, britanskog premijera i ministre. Radio sam za neke od najneverovatnijih brendova, globalnih brendova. Radio sam za prvog gradonačelnika Londona, Kena Livingstona. A 2009. godine osnovao sam sopstvenu PR agenciju, Serendipity. PR i mediji. Serendipity je nešto u šta snažno verujem. A 2009. godine, kada sam osnovao agenciju, svet je prolazio kroz globalnu recesiju. I mislio sam, ako ovo mogu preživjeti, onda mogu preživjeti sve. I brzo naprijed 2024. Još uvijek sam ovdje i napredujem. I za to vrijeme, od 2009. godine, napisao sam tri knjige. Moja prva knjiga bila je o odnosima s javnošću i zove se Knjiga znanja o odnosima s javnošću. I to je knjiga koja je otišla na univerzitete širom svijeta i još uvijek dobro ide. I to. Oh, Bože, znaš, ne mogu se sjetiti ni vremenske linije. Ali u 20, pa, za vrijeme pandemije ili. Pa, da, tokom pandemije, objavio sam svoju drugu knjigu, a to je Društvena odgovornost nije odnosi s javnošću.

A to je knjiga o zelenom pranju.

And that book was so timely. And relevant, and is still relevant into day’s conversations about what companies are doing and how companies are behaving. And that book was shortlisted for the Business book awards in 2022 and now in 2025, I will be publishing my third book on the 30th of January. And that book is a continuation of the conversation I had in my second book. And this one is looking at the climate crisis. And the book is called what will your legacy be? Global conversations with change makers. And I’ve interviewed 36 thought leaders, business leaders, community leaders from around the world. I have Julian Lennon in the book, I have a NASA scientist, a researcher who’s looking into humpback whales. So the book has got different themes and importantly, there’s a takeaway for the reader at the end of every chapter to hopefully create a more of a pro planet habit and mindset. So that’s me in a nutshell, Jackie.

[00:04:30] Jackie De Burca: Dakle, Sangeeta, mislim da je to bio divan uvod i zaista sam ga cijenio. Daje dobar globalni pogled na vašu karijeru i knjige. I hajde da odmah pređemo na vašu novu knjigu i recite nam šta će biti vaše nasleđe? Razgovori sa globalnim menjačima o klimatskoj krizi. Šta te je uopšte inspirisalo da to napišeš, Sangeeta?

[00:04:55] Sangeeta Waldron: To je stvarno dobro pitanje, Jackie. Moram da se vratim na otprilike godinu i po dana i moj izdavač Martin mi je rekao, Sangeeta, idemo na ručak. I rekao mi je, mislim da si spreman da napišeš svoju treću knjigu. A ja sam rekao, znaš šta, Martine? Mislim da sam u pravu? Mislim da sam spreman jer sam razmišljao o nekim idejama i stvarno sam razmišljao o klimatskoj krizi i o tome šta se dešava i kako svi možemo napraviti razliku. I tu je ideja nastala. I zaista sam htela. Hteo sam da napišem knjigu u kojoj bismo svi mogli da odnesemo nešto od nje. Dakle, ne govorimo samo o klimatskoj krizi, već šta svi možemo učiniti, koliko god jednostavno, koliko god malo, da možemo napraviti razliku. Jer vjerujem da svi možemo napraviti razliku. I reći ću samo još jednu stvar. Ljudi uvek govore, šta? Šta mogu učiniti? Šta jedna osoba može učiniti? Kakvu razliku može napraviti neko poput mene? I uvijek kažem ovo, da, znate, jedan čin može stvoriti talasanje i ti talasi se spoje i zajedno možemo stvoriti cunami. I taj cunami može imati pozitivan utjecaj i biti pro planet. Dakle, to je bilo stvarno razmišljanje knjige.

[00:06:20] Jackie De Burca: Ja lično mislim da je neverovatno da je to proizašlo iz tog razgovora. Ali očigledno vas vaš izdavač jako dobro poznaje i bio je spreman da, znate, taj tajming je bio savršen. I to je već bilo nešto što se razvijalo, znate, u vašem srcu i vašoj duši i vašem umu i tako dalje. Čitav koncept naslijeđa, Sangeeta, očito je u središtu knjige. Kakav je vaš lični stav o nasleđu? šta ti to znači? Kako sami sebi objašnjavate koncept?

[00:06:49] Sangeeta Waldron: Oh, to je stvarno dobro pitanje, Jackie. I samo želim nešto reći. Rekli ste nešto baš kada ste postavili ovo pitanje i potpuno ste u pravu.

Sve je bilo zbog osjećaja, ovo. Ova duhovna veza. Imao sam to razmišljanje i vjerujem da svaka moja knjiga ima svoju energiju i svoje vrijeme. Tako da sam samo to htio reći.

A nasleđe je za mene veoma velika reč. I kada sam intervjuisao ljude u knjizi, neki ljudi su se osećali veoma opterećeni samom rečju.

Ali za mene, mislim da to samo napušta planetu malo bolje od onoga što sam ja pronašao. I ne samo da ga ostavim bolje za, znate, narednih pet, deset godina, već za. Narednih sto godina, narednih 200 godina, jer tako treba da razmišljamo.

A dobar primjer za to je, znate, kada odete na Prime, kada neki ljudi odu u Primark ili kada neki ljudi odu u neke od ovih brzih modnih prodajnih mjesta pa će kupiti top i onda će pomisliti, ok , nećemo više taj vrh, a oni će ga baciti na deponiju.

Ponekad. U svakom slučaju, tim vrhovima može trebati 100 godina da se pokvare jer su jeftini i napravljeni su od plastičnih vlakana. I tako mislite da jeste. To će biti vaše nasleđe u narednih sto godina? Ne želim da moje nasleđe bude to. Želim da to bude nešto značajnije.

I want it to make a difference to somebody in the future with the air they’re breathing, with the. And I hope that they’ll still be able to tap into nature that we have now. So, yes, it’s something deep for me.

[00:08:52] Jackie De Burca: Da, mislim da je to vrlo jasno. Od vašeg dosadašnjeg rada i očito nove knjige o kojoj danas razgovaramo, kako ste se osjećali da je primljena sa učesnicima koje ste intervjuisali? Je li za neke od njih u početku bilo previše? Da li je to bilo nešto što im je bilo nadmoćno, ili su se neki od njih slagali sa cijelim konceptom naslijeđa?

[00:09:14] Sangeeta Waldron: Da, zaista je zanimljivo jer svima postavljam isto pitanje, a to je, šta, hoće, šta želite da bude vaše nasleđe? To sam ih pitao na kraju svakog razgovora.

I neki ljudi, neki glasovi su bili, oh, ne znam, to je zaista veliko pitanje, i jednostavno su bili. Osjećao sam se prilično opterećen time. Neki ljudi nisu jer su smatrali da su već na putu da ostave i žele da nastave svoj posao.

Ali ono što je bilo zanimljivo je skoro svima, čak i onima koji su rekli, o, to je tako veliko pitanje, ili onima koji su rekli, znate, želimo da nastavimo. Ovako to vidimo, svi su bili vrlo skromni ili su se, znate, osjećali vrlo malim u svom doprinosu, za što sam otkrio da je bilo dosta poniznosti u njihovim odgovorima. I našao sam to vrlo, ne znam, čudno, veoma osnažujuće. Znate, nije bilo ega u ovome. Radilo se zapravo o tome da samo radiš bolje i dobro.

[00:10:29] Jackie De Burca: Kakav divan odgovor. Dakle, u nekom smislu, pada mi na pamet da, naravno, ljudi koji osjećaju, oh, pa, ja nisam Julian Lennon ili, znate, neću imenovati sve druge ljude, ali ja nisam neko tako. Pa kakve šanse imam ako takvi ljudi misle da je to tako velika riječ. Ali u stvari, ono što si upravo rekao, Sangeeta, jeste. To se udaljava od ega i samo pokušava odigrati vašu ulogu, bez obzira na veličinu, ako je stvarno mala. Ali to je dio ukupne slike, zar ne?

[00:10:57] Sangeeta Waldron: Apsolutno, da. I to je bio osjećaj. Također sam osjećao da sam dio nečega, znate, kroz njih. Njihova poniznost. Osjećao sam da sam dio toga. Bio sam dio nečega većeg od mene.

Bilo je prilično. Bio je to osnažujući osjećaj. I nakon svakog razgovora osjećao sam nadu i svi su imali nadu i to i uvjerenje da možda ne možemo promijeniti stvari, ali možemo naći rješenja za naše probleme.

[00:11:32] Jackie De Burca: Definitivno. Mislim da postoji mnogo vrlo pozitivnih rješenja koja se trenutno prilagođavaju na raznim mjestima, i toliko potencijala i mogućnosti. Očigledno ste radili s konstruktivnim glasovima na RPR-u u našim ranim danima, tako da nas poznajete bolje od mnogih drugih sagovornika. Sangeeta, ako usvajate koncept naslijeđa za ljude koji rade u izgrađenom okruženju, kako biste to učinili? Ili biste ga uopšte promenili?

[00:11:59] Sangeeta Waldron: Mislim da uvijek ima mjesta za napredak. To važi za svaki sektor i uvijek se možemo poboljšati. Ali mislim da zaista za svakoga. Rad u građevinarstvu, od vrha do dna bočno, ljudi koji rade sve administrativne stvari, to je takođe jako važno u građevinarstvu da svi samo razmišljaju, kako to možemo učiniti bolje za planetu? Znate, možemo li koristiti više održivi materijali? Možemo li razmišljati o našem lancu nabavke? Možemo li razmišljati o tome gdje gradimo i kako gradimo unutar ovog lokalnog prostora. I zapravo, u knjizi razgovaram sa nekom ko radi u građevinskom sektoru i ona govori o svim nevjerovatnim stvarima koje se dešavaju o kojima vjerovatno mi kao laici ne znamo dovoljno niti cijenimo, kao što je Sangeeta.

[00:12:59] Jackie De Burca: Fascinirana sam samo da se upustim u to zbog naše publike.

[00:13:03] Sangeeta Waldron: Yeah. So things such as there is now, there’s an app, I believe, where people can actually, when they’re building something, a site they can actually track to see what’s the carbon footprint of that piece of wood or those bricks or whatever that their. That those materials are coming from. There’s a lot of thought now being put into the architecture of a building, whether it’s a school, a shopping complex, a housing site. There’s a lot of thought going into that. And also from the builders, the people working on the site, there’s a lot of thought going into how they’re approaching that build. So I think that’s really interesting because we. I didn’t really appreciate that enough. And whether it’s a big venue for music or a sports stadium, those zgrada se grade sa svrhom i svrhom za zajednicu i prirodu.

[00:14:09] Jackie De Burca: Yes, there’s certainly an awful lot of positive changes. Again, lots of different apps and all sorts of initiatives and some of the leading companies are really working with nature mind now. So there is a huge amount of change going on at the moment. I don’t know if you remember or not from one of the panels that you sat on for Constructive Voices in the relatively early days, a gentleman called Neil Maxwell. And I’d like to mention him purely because he is a lovely example of somebody who had a very, very successful company in the built environment doing fit outs, a chap based in Liverpool. And he was making lots and lots of money until he went on a voyage to the Arctic. And then he came back a changed man and he set up Changing Streams. I don’t know if you remember him at all.

[00:15:01] Sangeeta Waldron: Da, imam.

[00:15:02] Jackie De Burca: Dakle, on je fantastičan primjer nekoga ko stvarno shvata šta se dešava. A on je, znate, zarađivao mnogo novca od svoje kompanije. Mislim da je na kraju prodao svoju kompaniju i osnovao Changing Streams. I tamo su ranije ove godine takođe lansirali Changing Materials, koji će vam po imenu, naravno, dati koncept činjenice da, da, žele da grade. Oni grade resurse za ljude u izgrađenom okruženju kako bi pronašli bolje materijale za našu okolinu i prirodu. Dakle, toliko se stvari dešava, Sangeeta, što je zaista pozitivno. Očigledno je da ste svi ljudi sa kojima ste razgovarali u knjizi imali 36 različitih glasova. Bili su to vrlo raznoliki, očigledno impresivni ljudi, naravno. Kako ste odabrali te ljude i koje ste se teme nadali istražiti kroz njihove priče?

[00:15:55] Sangeeta Waldron: Pa, bila sam vrlo jasna sa temama za knjigu. Zato sam želio da pokrijem široke teme iz nauke jer tu sve počinje u ovom klimatskom razgovoru.

Liderstvo, globalno liderstvo, biznis, svijet biznisa, hrana, jer svi imamo veze s tim. Ili kupujemo ili, znate, stavljamo hranu na sto ili jesmo, neki od nas su farmeri, proizvođači. Zato sam želeo da istražim hranu.

Mediji igraju veliku ulogu i zajednice, naravno, a zatim muzika i umjetnost jer je i to dio pripovijedanja u okviru razgovora o klimi. Tako da imam ove teme i imam posebno poglavlje o Indiji jer je sada najveća populacija na svijetu i ona kao regija zna bolje od bilo koga o izazovima klimatske krize. I tako sam imao ove teme i također sam želio osigurati da knjiga bude ispunjena različitošću i uključivanjem. Dakle, raznolikost i uključivanje glasa. Zato sam želio da se uvjerim da imamo, ili da imam što više ženskih glasova u knjizi i ljudi iz različitih zajednica i pozadina. A kada nisam mogao da nađem ženu, onda bih se pobrinuo da neko iz zajednice ili etničke zajednice da tu raznolikost glasa. Jer jedna od ključnih stvari, posebno u svijetu u razvoju, koji je pogođen, pa, oni su pogođeni klimatskom krizom već jako dugo. Znate, vraćajući se u 80-e, 90-e, oni su bili pogođeni. Sada smo ovdje na zapadu pogođeni klimatskom krizom. Ali oni su dugo podnosili ono što se dešavalo. A ono što istraživanja pokazuju je da su žene prve pogođene bilo kojom vrstom klimatskih nepogoda. Jer žene su uvek kod kuće.

I tako, ako je u pitanju cunami ili suša, oni su najviše pogođeni. Tako da sam zaista želeo da dam tu perspektivu u knjizi.

[00:18:21] Jackie De Burca: Dakle, zvuči kao da ste radili nevjerovatno naporno samo da postignete raznolikost glasova za svojih 36 intervjua.

[00:18:30] Sangeeta Waldron: Da.

[00:18:31] Jackie De Burca: I onda ste morali napisati knjigu nakon toga, očigledno.

[00:18:34] Sangeeta Waldron: Da. I takođe, znate, samo gledajući nauku, mi, znate, naukom dominiraju muškarci. Tako da sam zaista želeo da pronađem ženu, pronađem naučnike. I pronašao sam dva nevjerovatna, briljantna uma.

One is a NASA scientist and she’s Dr. Kimberly Minor and she works in the Arctic region as well. And the other is Roberta Boscolo, who. Yes, so.

Da. Tako da sam zaista zadovoljan. Našla sam skoro u svakom poglavlju ženu koja je dala perspektivu.

[00:19:16] Jackie De Burca: To je fantastično. Sada, znam da ovo nije zamišljeno da bude kao dokumentarni film od nekoliko sati, što možda zaslužuje, znate, da se uđe u taj nivo detalja možda kasnije kada knjiga zaista bude objavljena.

Dakle, biće vam teško na neki način odgovoriti na ovo pitanje, Sangeeta, ali biste li željeli odabrati neke od najiznenađujućih ili nadahnjujućih uvida koje ste naučili iz svojih razgovora?

[00:19:40] Sangeeta Waldron: Znam škakljiva pitanja poput odabira najboljeg djeteta. Znaš, koje je moje omiljeno dete?

Ja, znate, ono što sam otkrio i ostalo sa mnom je magija grbavih kitova.

And I spoke to this researcher, her name’s Rachel. And just, I mean, I’ll say this because I want people to buy the book and read what she says. But what is extraordinary and what I’ve. I’ve learned during this process of writing the book is that nature has provided everything for us. She has thought of everything. Everything in our ecosystem has a function and has a place, and it works to keep things in balance, from the Arctic to the Antarctic, to marine creatures living in our ocean and our seas, to what, the trees on the land. And unfortunately, it’s been us humans who’ve gone in and disrupted the balance. But even a species like the humpback whale plays a very important part in our survival.

I ostavit ću te na tom cliffhangeru.

[00:21:03] Jackie De Burca: Definitely going to be reading the book. I would have done anyhow, in my case, because, you know, obviously I have a huge respect for your work, but, yes, that is a cliffhanger. Quite fascinating, obviously. The book includes interviews with personalities, as you’ve mentioned, ranging from the likes of, you know, Roberta Boscolo, who we both know, to musicians. And that means that there is such a broad range of perspectives going to be obviously there in the book. How do you feel that enriches the dialogue around climate change, Sangeeta?

[00:21:32] Sangeeta Waldron: Pa, znate, mi kao ljudi volimo priče. Priče su dio našeg DNK, a muzika i umjetnost su dio toga. Oni su taj sastojak. I razgovaram sa umjetničkom aktivistkinjom u knjizi, i ona radi ove nevjerovatne crteže i slike koje vas zaista povezuju sa onim što se dešava u morima i okeanu. Reći ću ovo vrlo brzo. Razgovaram i sa tekstopiscem. Zove se Stevie Kalinich, i mlad je 80 godina, a Stevie je pisao za Beach Boyse, tekstopisac za Beach Boys. I priča o jednoj od svojih pjesama pod nazivom Little Bird. I opet, samo vam pokazuje kako nas muzika povezuje sa prirodom i duhom prirode. A sada UN također imaju mnogo inicijativa koje koriste muzičare i umjetnike kako bi nam pomogli da se osjećamo povezanije sa našim okruženjem.

[00:22:38] Jackie De Burca: To je neverovatno. Tako da pretpostavljam da nas to vjerovatno vodi do toga. Znam da ne možete izabrati omiljenu decu od 36, ali hajde da pričamo o umetnosti i muzici i onome što znate da je toliko povezano sa toliko ljudi. Čak i ako nisu umjetnički ili muzički skloni, većina ljudi uživa u nekom obliku umjetnosti ili muzike. Dakle, kakve zaključke imamo u knjizi iz tih konkretnih oblasti?

[00:23:05] Sangeeta Waldron: Pa, znate, zapravo muzika seže u prošlost. Kažem davno, ne pokušavajući da izlazim s nama. Jackie ovdje.

[00:23:13] Jackie De Burca: Budi oprezan, Sangeeta.

[00:23:16] Sangeeta Waldron: Idete u 50-e i 60-e, tamo je muzika koja je govorila o klimatskim promjenama u to vrijeme, pokušavajući da nas poveže, da budemo povezani sa prirodom i da razmišljamo o našoj planeti. Dakle, ima mnogo popularnih pesama, popularne muzike, a ja zapravo imam listu nekih od tih pesama u knjizi. I, znaš, čak i ako jesi. Ako ne volite umjetnost i ne volite ići u galerije, ali sam siguran da ćete nešto čitati ili ćete vidjeti fotografiju nečega, a te fotografije stvaraju osjećaje u nama. I ako. Zamislite da ne možete više da izađete i čujete šuštanje lišća drveća ili zvukove talasa, što je takođe muzika. To je muzika prirode.

I nisi mogao izaći u svoj lokalni park i šutirati loptu okolo ili jednostavno prošetati parkom jer više nije postojao. Šta bismo slikali u budućnosti? Šta bi bila naša umjetnost? Šta bismo prikazali u tim kampusima? A da više nemamo muziku, šta bismo slušali na Spotifyju ili radiju? To bi bila samo tišina. Tako da mislim da postoji velika povezanost sa muzikom, umetnošću, onim što gledamo, onim što čitamo sa prirodom. Priroda nas inspiriše.

I to je također jedna od ključnih stvari koje učim od ovih umjetnika i ovih pisaca i tekstopisaca je koliko ih priroda inspiriše.

I kroz to, nadam se da ću biti inspirisan da napravim razliku u samoj prirodi.

[00:25:07] Jackie De Burca: Svakako Sangeet. I pretpostavljam da mi pada na pamet da pokrijem ljude koji ne smatraju da nisam talentovan. Oh, ja stvarno ne razumijem umjetnost ili čak ne čitam knjige ili šta već. Ali većina ljudi će pogledati. I ovdje nećemo spominjati još jedan veliki brend. Ali ljudi će barem gledati filmove i serije na svojoj televiziji i obožavati i pratiti sve ono što im je zaista zanimljivo. Dakle, na neki način, pretpostavljam da ako počnete da vadite sastojke, kao što mi jednostavno uzimamo zdravo za gotovo, scene koje vidimo u filmu koji volimo ili u TV seriji koju pratimo, kao X posto njih dolaze iz prirode. A ako priroda više ne postoji, film koji volimo nije mogao biti snimljen.

[00:25:51] Sangeeta Waldron: 100.

Da. Šta bismo gledali? Prazan ekran? Ili bismo mislili, o, moj Bože, tako je bilo nekada, a sada je ono što je.

Yeah. So we want to save those green spaces. We want to, you know, look after our parks. We want to take our rubbish home. We want to make sure we’re not filling our ocean and our seas with plastic. So otherwise it will be a very different kind of painting. But we’re actually seeing some of that being now written into our music and drawn into our art. How these things are changing the landscape.

[00:26:36] Jackie De Burca: Da. Što je takođe jako važno, pretpostavljam, bez čitanja knjige do sada, Sangeeta, jedna od stvari koja vam pada na pamet je vaš dar komunikacije, način na koji ste sastavili knjigu. Očigledno, veoma inspirišete svoje čitaoce da postanu svjesni klimatskih promjena. Ne pokušavaš da bušiš, znaš, sve do predavanja. To se radi kroz pripovijedanje. Kroz pripovijedanje sa 36 različitih glasova o sebi, spajajući sve to i komunicirajući. Koje vrste praktičnih koraka smatrate da bi pojedinci koji pročitaju vašu knjigu kasnije mogli usvojiti kako bi doprinijeli održivosti?

[00:27:17] Sangeeta Waldron: Postoji toliko jednostavnih, lakih stvari za nas. Mislim, postoje stvari koje čak i ne morate da radite. da li znate To je samo jedna od najvažnijih stvari koje možemo da uradimo, a to je ono što sada radimo, između nas, ti i ja razgovaramo o tome. Razgovarati o klimatskoj krizi i razgovarati o tome s drugima. Razgovarajte o tome sa svojim kolegama na poslu, razgovarajte o tome sa svojim drugovima iz razreda, prijateljima, jer to podiže svijest. A sa svešću dolazi i promena.

Ostale male stvari koje možete učiniti je da kada perete zube, ne pustite slavinu da teče, štedite vodu, jer voda sada postaje dragocjena. Pa, dragoceno je. A postoji statistika koja kaže da nam polako ponestaje vode. Tako da će takve male stvari stavljanjem poklopca na lonac uštedjeti vodu.

Šta još da ti kažem? Čak i samo odlazak u šetnju parkom povezuje vas s prirodom i pomaže vam da se osjećate inspiriranim da napravite razliku. Nosite svoje smeće kući. Ne ostavljajte ga u parku. Razmislite o tome da ne koristite plastičnu bocu, već uzmite. Uzmite svoju bocu vode koja se može puniti. Sve ove male stvari se sabiraju i čine razliku.

[00:28:41] Jackie De Burca: Definitivno jesu. Sada, Sangeeta, vraćajući se na vaših 36 tema ili sagovornika u knjizi, da li mislite da će vaši čitaoci biti iznenađeni i inspirisani ili šokirani? Kakve emocije se nadate da ćete pronaći kod čitalaca u budućnosti vaše nove knjige?

[00:29:05] Sangeeta Waldron: Sve te stvari. Inspirisan, šokiran. Oh, moj Bože. Nisam to znao. Mislim, razgovaram i sa ovim penzionisanim general-pukovnikom kako bih razgovarao o tome kako je vodstvo dio razgovora o klimi i kako se vojna taktika mijenja zbog klimatskih promjena. Mislim, ima toliko toga u knjizi. Tu je i o hrani.

Kada odemo u ovaj lokalni supermarket, mogli bismo pomisliti, o, mango je ovdje. Ali koliko nas zapravo razumije da kada je mango u sezoni i taj mango koji je lijepo isječen i nalazi se u toj lijepoj maloj plastičnoj ambalaži, kakav je to ugljični otisak. Dakle, da, tako da sam samo. Da, ima mnogo toga. Samo sigurno.

[00:29:57] Jackie De Burca: Vi ste zapravo spomenuli bivšeg vojskovođu koji je tu na mojim pitanjima, jer sam zaista mislio da je to fascinantno i definitivno bih volio da se upustim u to s vama. Možete li malo elaborirati taj razgovor? Jer mislim da je to veoma povezano i sa ljudima. Da.

[00:30:16] Sangeeta Waldron: Dakle, kada sam pisao knjigu, mislim, imali smo. Pa, još uvijek to traje i sada imamo, znate, sukob Ukrajine i Rusije, a sada imamo ono što se dešava na Bliskom istoku. I čini se da ne razumijemo da rat također ima utjecaja na klimu.

I tako, kada sam pisao knjigu, pomislio sam, Bože, znaš, moram da uključim nešto o tome šta se trenutno dešava u svetu. I to. Neću ulaziti u detalje, ali bilo je mnogo slučajnosti koje me je navelo da pričam o ovome.

[00:30:53] Jackie De Burca: Zašto nisam iznenađena? Sangeeta.

[00:30:58] Sangeeta Waldron: On. I bilo je zaista. I takođe kada sam ga intervjuisao istog dana, Guardian je imao članak o promeni vojne taktike zbog klimatskih promena, klimatske krize. Tako bi. Činilo se zaista pravovremenim, zaista relevantnim. I ne želim da imam nikakav spor. Ne želim da iznosim nikakve spojlere, ali ima ih. Način na koji vojska pristupa sebi kao rješenje za klimu. Klimatska kriza je iznenađujuća jer ono što ne cijenimo je da rezervoari koriste gorivo. Sve ove ruke imaju ugljični otisak. Dakle, vojska takođe razmišlja o različitim taktikama za smanjenje vlastitog ugljičnog otiska, što sam mislio da je šokantno, jer mi zapravo, znate, samo što smo izvan, ne cijenimo to. I takođe kako se sukob u Ukrajini, pa, ruski sukob oko toga šta se dešava, kako to takođe menja taktiku i šta se dešava u određenim delovima sveta.

I takođe i liderstvo, znate, koliko je liderstvo važno u ovome, ne samo vojno, već i politički.

I sve su te stvari povezane i mi kao da ne mislimo da jesu, da jesu, ali jesu. Svakako da su svi, ima mnogo tačaka koje se spajaju u ovome. I da, takođe sam otkrio da vojska želi da bude viđena, ne samo da bude viđena, da radi kako treba od strane planete, ali oni to zaista žele, oni autentično razmišljaju o tome i prave ove promene i imaju ove zelene WhatsApp razgovori su u toku.

[00:32:50] Jackie De Burca: Ok, to je nekako kul.

To je stvarno, da, da, to je stvarno, stvarno, jako lijepo čuti. Pretpostavljam da na vrlo osnovnom nivou, ako odlučite da se potencijalno borite za svoju zemlju, pa, zašto se onda ne biste borili za Majku Zemlju? Pretpostavljam. Da.

[00:33:07] Sangeeta Waldron: I ja, interesantno, imam to pitanje, ali sam ga malo drugačije formulirala u knjizi. Znate, kad se borite za državu, kako to, šta to znači? Jer ako pogledate UK, kralj je veoma profesionalna planeta. Da. Znate, on je, posvetio je svoj život profesionalnoj planeti. I mogli biste imati vladu koja ne izgleda baš za planetu. Pa kako ste vi kao vojno lice? Jeste li u konfliktu? Kako to funkcionira? Znate, vaša tadašnja vlada možda nije pro planeta, ali vaš, vaš, vaš monarh jeste.

Dakle. Da, istražujem neke od tih razmišljanja u knjizi.

[00:33:54] Jackie De Burca: No, but it does sound fascinating. Just going back to your point about fuel in the military. I literally thought yesterday we have a lot more small planes flying around where I am in Spain to check that we haven’t got fires because now is the burning season. This is the time of the year where farmers are allowed to burn whatever, you know, that they need, they feel they need to burn.

[00:34:16] Sangeeta Waldron: Da.

[00:34:17] Jackie De Burca: I bukvalno sam imao istu misao. Bio sam kao, to je jako lijepo što su, što provjeravaju da nećemo, znate, zapaliti. Ali cijena goriva tih vozila koja to rade je također velika za okoliš.

[00:34:32] Sangeeta Waldron: A ja, mislim, nemamo još sva rješenja, znate, i zato činimo najbolje od onoga što imamo.

Pa možda u budućnosti, ne znam, možda bi to mogli biti dronovi ili neki drugi način.

To bi mogli biti sateliti za provjeru. Mislim, ja sam, znate, tehnologija se stalno razvija, ali ne bismo se trebali oslanjati samo na rješenja koja dolaze iz tehnologije. To takođe mora biti ono što svi radimo kao pojedinci. I mislim da je to bila jedna od stvari za koje se samo vraćam na vojni razgovor je, znate, zaboravljamo da su vojno osoblje ljudi, a oni takođe imaju porodice i takođe razmišljaju o budućnosti i kakvom su nasleđu odlazim.

Dakle, sve je povezano, ništa nije odvojeno?

[00:35:31] Jackie De Burca: Ne. Sada, pretpostavljam da imamo spisak imena i ne želimo da imamo omiljenu djecu, ali pretpostavljam da će većina prosječnih ljudi najbolje znati ime Julian Lennon, sam tekstopisac i naravno, sin Johna Lennona. Možemo li bar malo popričati o tome šta su vaši razgovori sa Julianom doveli?

[00:35:54] Sangeeta Waldron: Ono što je bilo zanimljivo je da je Julian Lennon osnivač organizacije pod nazivom White Feather fondacija. I odradili su sjajan posao, pro planetarni posao i povezali su tačke. Dakle, on je puno radio na podizanju mladih djevojaka jer su žene prve pogođene klimatskim promjenama, posebno na globalnom jugu. I on također koristi svoje vlastite vještine, a to su fotografija i umjetnost, kako bi prikazao i dao drugačiji uvid u razgovor o klimi. I mislim da je to zaista zanimljivo jer umjetnost i fotografija mogu prenijeti mnogo različitih stvari.

I on koristi svoj, rekao bih da nije to, znate, da ne potcenjuje ceo ovaj status slavne ličnosti, ali on, on ima status slavne ličnosti i koristi svoj, svoj glas u ovoj areni. I takođe, znate, za mnoge poznate ličnosti, kada govore o klimatskim promjenama ili klimatskoj krizi, osuđuju ih, zatvaraju ih.

Dakle, nije uvijek lako istaknuti se. Ali on jeste. I mislim da trebamo, moramo, znao sam, mislim da to moramo pohvaliti jer se ne osjećaju mnogi ljudi dovoljno hrabri da to učine. Ali on radi neka sjajna djela. Njegova organizacija radi neke zaista ključne poslove i to je posao naslijeđa. Dakle, to nije samo jednokratni slučaj. Oni zaista stvaraju naslijeđe i rade s mnogim autohtonim zajednicama.

And again, it brings it back to, you know, these indigenous communities hold the wisdom of ecosystems. And again, it all links to one of the conversations I have in the science chapter and how science is now using the wisdom of indigenous cultures to fit the missing piece of the puzzle within their own scientific work. So, yeah, it’s fascinating.

[00:38:12] Jackie De Burca: Apsolutno je fascinantno. I naravno, pretpostavljam da iz svega što govorite, Sangeeta, i onoga što vjerujem da ćete, znate, postići svojom knjigom, govorite o činjenici da postoji kombinacija hitnosti i optimizam u ovom trenutku. Kako uspevate da uravnotežite te emocije u knjizi?

[00:38:31] Sangeeta Waldron: Yeah, really good question. And I guess I will. I will answer this by going to one of the conversations I had in the book with a scientist, and I asked him, do you ever feel overwhelmed with what you’re seeing? Because scientists are also dealing with something called climate grief. And he said, I have hope and belief to make the changes that we need, because it’s the hope and the belief that will get us up every day to do the work that we need to do. And there is still a lot of potential out there to make the changes that we need. And that’s echoed throughout the book and throughout every conversation that I have, that there are parts of the world that actually have all the solutions, like places like Africa, that we’ve not really invested in and what the solutions they could be providing. So, yes, I mean, there is. I really have. After every conversation I had with different thought leaders, experts, I always felt, oh, my God, there is hope here. There is people actually doing stuff. And that is in itself, you feel part of a bigger picture. And there is a bigger picture.

[00:39:51] Jackie De Burca: Da. Hteo sam da vas pitam o ulozi nade, ali, mislim, upravo ste odgovorili na to apsolutno savršeno. Jer ako ste nakon svih 36 intervjua osjećali da ste dio šire slike i da igrate svoju ulogu i nadamo se da ste integralni u svim tim, mislim da je to, znate, to je vrlo pozitivna vijest.

[00:40:10] Sangeeta Waldron: Da. Jer ono što, znaš, baš kao što si to upravo rekla, Jackie, i divno si sažela, navelo me je na razmišljanje, ne moraš biti stručnjak za hranu, znaš, naučnik za hranu da bi napravio razliku. Činjenica da ti. Svi jednostavno postajemo svjesni onoga što kupujemo čini nas dijelom tog rješenja da ne morate biti tekstopisac da biste promijenili svijet. Činjenica da samo slušamo tu muziku pomaže nam da se osjećamo povezanije s prirodom. Dakle, sve ove stvari igraju ulogu i sve je povezano.

[00:40:41] Jackie De Burca: Sve je apsolutno povezano. Zapravo ću spomenuti, samo zato što smo to prilično brzo preletjeli, fondacija White Feather je ona u koju je uključen Julian Lennon. Za ljude koji slušaju koji bi zapravo željeli da se udube u znanje tamo i, znate , pozitivan posao koji rade. Zamišljam kao neko ko je napisao knjigu, a ne. Ne na ovu temu, pretpostavljam da si imala svoje izazove tokom cijelog procesa, Angita, šta su to bili i kako si ih savladala?

[00:41:10] Sangeeta Waldron: To je stvarno dobro pitanje, Jackie. Mislim, to je bilo pronalaženje vremena sa ljudima.

Also, when you’re writing the conversation, I felt, well, I’m sure all authors and all writers feel this. Journalists as well. You want to do justice to what you’ve written or the conversation you’ve had. You want that piece to be the best. And that’s hard because sometimes how you’ve interpreted a conversation doesn’t always mean that that person likes how they come across.

Dakle, morate ukloniti svoj ego iz tog procesa. Kroz. To je bio izazov. Znaš, to. Oh, Bože. Znate, zar im se nije dopalo? Oni su napravili ove promjene. Ne radi se o meni. I jeste. Samo sam, znaš, uradio najbolje. Dakle, nije da se oseća. Ne osjećati. Sumnja. Ne sumnjaj. Nisam mogao. Nisam želio da sumnjam u sebe u tom procesu, ali jako je teško ne sumnjati.

I, znate, ja imam u knjizi 4. U svakom poglavlju imam četiri različita razgovora u knjizi. Mnogo se piše. Puno je posla. I činilo se s vremena na vrijeme.

Dakle, to su bili izazovi, znate. Znate, kada se ljudi vrate i dodaju komadiće da ne osjećaju da ispravljaju vaš rad.

To može biti izazov jer, znate, u pisanje ulažete svoje srce i dušu. Drugi izazovi su nalaženje vremena sa ljudima.

Ljudi su tada zauzeti. To su samo sve te stvari. I pisao sam ovu knjigu dok sam radio sve ostalo. Dakle, posao, kućni život, kuvanje, čišćenje, znate.

[00:43:01] Jackie De Burca: Upravo tako. Da.

[00:43:02] Sangeeta Waldron: Ponekad bih pisao i bilo je 6:00.

[00:43:08] Jackie De Burca: Ups, neko treba da večera.

[00:43:10] Sangeeta Waldron: Upravo tako.

[00:43:10] Jackie De Burca: Da napravim večeru. Tačno.

[00:43:13] Sangeeta Waldron: Oh, Bože, ja sam u igri. Ne želim samo da prestanem.

Tako bi i bilo. Mogu li dobiti pomoć ovdje?

Dakle, da. Tako da je sve bilo tako.

[00:43:25] Jackie De Burca: Da.

[00:43:25] Sangeeta Waldron: Mislim da je to bila najveća stvar, znaš, ti to radiš jer još uvijek živiš i nastavljaš sa životom i radom.

[00:43:38] Jackie De Burca: To je to. Mislim, to se ne može izbeći. Ali kao što ste rekli nekoliko puta tokom našeg razgovora, Sangeeta, sve je međusobno povezano. Tako da pretpostavljam da se ta hrana koju dajete, a istovremeno dobijate od svoje porodice i od hrane koju sjedite i jedete zajedno, vjerovatno ponovo vraća u vašu dušu i vaše srce. I iako kao kreativac znam kako je biti prekinut od kreativnog toka, to je užasno. Ali na isti način, vjerovatno vas treba oduzeti od toga ponekad mi to ne bismo učinili. Postoje trenuci kada to ne bismo uradili jer smo na putu. Ali vjerovatno postoji malo hrane na svoj način. Iako je to možda teško.

[00:44:14] Sangeeta Waldron: Vrijeme, znaš, istina je. I znate, ponekad i vi. Napravio bih pauzu i vratio bih se, mislim, oh, znaš, mogao bih bolje. Želim da ovo poglavlje zvuči drugačije.

Dakle, pauze su dobre jer vam daju vremena za razmišljanje.

[00:44:30] Jackie De Burca: Da, potpuno se slažem. Potpuno se slazem. Sada, vraćajući se na vaš raniji rad, korporativne društvene odgovornosti, a ne odnose s javnošću, da li smatrate da je to očigledno sasvim drugačija knjiga, ali da li mislite da ste na neki način zasnovani na temama iz ovog rada ili ne?

[00:44:45] Sangeeta Waldron: Da, veoma. Mnogo sam naučio iz tog procesa pisanja te knjige. Ali i teme su opet povezane jer je ta knjiga bila fokusirana na biznise koji bolje posluju na planeti. I ja to istražujem na drugačiji način u ovoj aktuelnoj knjizi o ulozi poslovanja i o tome kako klima utiče na poslovanje, kao i sa promjenama u opskrbi, izvinite, lanac nabavke i resursi, materijali. Ali i kako vrijeme utiče na kompanije širom svijeta u koje radna snaga možda neće moći ući jer je prevruće ili je područje poplavljeno.

Da, toliko je, znate, preduzeća sada pod uticajem stvarnog vremena i to je uzrok. To može uzrokovati izazove u proizvodnji. I takođe da, znate, to bi mogao biti posao koji radi ovdje koji se oslanja na, ne znam, nešto iz druge oblasti koja je bila. Na to područje je uticao klimatski scenario. Stoga ne mogu proizvoditi jer ne dobijaju svoje materijale.

[00:46:08] Jackie De Burca: Da, ne, to je ogromna, to je ogromna tema. Sada sam otprilike jedan sat južno od Valensije i otišao sam u supermarket dan nakon, znate, najvećeg izdanja Dana i kao da mi nije ni palo na pamet da vidimo efekte toga ovdje jer sam jednostavno nisam tako razmišljao. Ali sva vaša svježa hrana nije postojala. Gotovo da nije bilo voća i povrća. U vašem mesu jedva da je bilo ičega, znate, jer naravno, da, Valensija je kao zaista važan grad za naše područje. Nismo ni razmišljali o tome, ali tada je to bilo pomalo jezivo za vidjeti. I onda shvatite da je ovo naša nova realnost u ovom trenutku, znate.

[00:46:46] Sangeeta Waldron: Apsolutno. I jesmo. Ako ne ako. Ali mislim da ćemo početi da viđamo više ovakvih problema u našem lancu ishrane jer su druga područja pogođena vremenskim scenarijima i možda nećemo misliti da će se to dogoditi sada, već kada, kada budemo tražili , znate, unapred u sezonama, počećemo da primećujemo uticaj toga. I čitao sam negdje, zbog poplava u Valensiji, narandže će postati sve ređe.

I možda to sada nećemo osjetiti, ali ćemo za šest mjeseci.

[00:47:29] Jackie De Burca: Apsolutno. Mislim, imamo komšije na, na zemlji, znate, to su farmeri. Oni su uzgajivači narandži. A sakupljanje narandži je upravo u toku. Ali jedan od komšija koje dobro poznajemo, rekao je bukvalno prije nekoliko sedmica, za njih je to bila potpuna katastrofa. Da.

[00:47:46] Sangeeta Waldron: Znate, to vrijeme u Valensiji, možda nije u vašem susjedstvu, ali ima utjecaja.

[00:47:53] Jackie De Burca: Da, imali smo vrlo, vrlo slično vrijeme ovdje, ali samo ne tako dramatično. Tako da smo imali sedmice, sedmice i sedmice neprekidne kiše. Dakle, pogledajte, to je uticalo i kao što kažete, ovo je nešto što, znate, nažalost u ovom trenutku, verovatno ćemo morati da se nosimo sa tom realnošću dok, kao što se vi i ja nadamo i mnogi drugi ljudi o kojima govorim da, sva ova neverovatna rešenja koja su potencijalno sposobna da stignu na svoje mesto, doći će na svoje mesto. Dakle. Tako da ćemo razgovor održati očigledno optimističnim. Važna stvar, pretpostavljam, ovog razgovora je uloga vaše knjige zajedno sa drugim medijima. Kao profesionalac za komunikacije, Sangeeta, kako se osjećate u vezi sa ulogom koju mediji igraju u pokretanju razgovora o klimi?

[00:48:38] Sangeeta Waldron: Igra vitalnu ulogu, a posebno u današnjem vremenu kada je današnja vrsta informacija u kojoj je sve u sadašnjosti, takođe imamo mnogo dezinformacija.

Dakle, igra zaista važnu ulogu. A naša uloga je da provjerimo sve što čitamo, da je to autentičan izvor, jer kao što znamo, ima puno dezinformacija. Dakle, ono što vidimo, ono što gledamo, ono što čitamo je ključno za ovo i važno je kako se informišemo. A ljudi se takođe mogu osećati preopterećeno. Oni misle, oh, vijesti su tako, znate, mračne i strašne. Ne želimo više da znamo. Ali kako onda, ako prestanete da gledate ili čitate vesti, kako znate kako možete da promenite ili šta se dešava, tako da je to, znate, malo nezgodno upravo sada jer su vesti tako depresivne, ali mi moramo biti informirani i moramo se informirati sa autentičnim izvorima.

[00:49:58] Jackie De Burca: Da, to je tako važno. Očigledno ste rekli da su te vijesti tako depresivne i mislim, znate, niko ne treba da vas čuje kako to govorite jer i sami to znaju. Ali kako mislite da će knjiga doprinijeti medijima i porukama općenito?

[00:50:13] Sangeeta Waldron: Pa, imam poglavlje u knjizi o medijima i razgovaram s nekim od vodećih glasova koji rade u medijima, uključujući novinarku o okolišu u Brazilu i lokalnog novinara ovdje u London i ulogu koju mediji igraju. Ali više od svega, knjiga ljudima daje ideje za poneti, male savjete, prijedloge koje svi možemo učiniti kako bismo osjetili da pravimo razliku, da ne moramo, znate, ne kažem da svi postajemo vegani i više ne idemo na odmor i samo sjedimo kod kuće.

Knjiga nije to. Knjiga je kako još živite život?

Radite stvari koje volite, ali planete posmatrate na male načine jer mali načini stvaraju promjenu. I jedna od stvari u koju vjerujem je da kada počnemo da pravimo ove male promjene, one postaju sve veće i prije nego što to shvatimo, sretnemo se, radimo veće i bolje stvari. I tu svi treba da budemo, radeći veće, bolje, mudrije stvari za planetu.

[00:51:33] Jackie De Burca: Mislim da male promjene također mogu osnažiti ljude, Sangeeta, zar ne?

[00:51:37] Sangeeta Waldron: 100%. Mislim, a to bi mogle biti samo stvari kao što je informisanost, znate, poznavanje činjenica znači da ste samo od toga da radite veću i bolju stvar.

Odnijeti svoje smeće kući umjesto da ga jednostavno bacite na pod vrlo je svrsishodan čin. Biti dio sakupljanja legla donosi promjenu. Sve ove stvari, znate, ne kupujte toliko plastike, smanjite plastiku, razmišljate o tome kako možete smanjiti plastiku čini razliku.

Sve ove stvari se zbrajaju. Smanjenje bacanja hrane vas čini.

Samo te čini usklađenijim sa planetom. Znajući šta je u sezoni, znate, jelo.

Ljudi su sada zaboravili šta znači jesti u sezoni, koje se povrće i voće uzgaja u svako godišnje doba da biste mogli da jedete. Pošto smo bili tako razmaženi, imamo jagode tokom cele godine. Jagode nisu tokom cijele godine, znate, pa je to znati koja je sezona. A onda kada jedete u sezoni, zapravo. I opet u knjizi, istražujem malo o ovome, ali vi zapravo jačate svoj imuni sistem.

Zdraviji ste kada jedemo u sezoni.

U skladu smo sa planetom. Da.

[00:53:12] Jackie De Burca: I bilo bi. To je samo po sebi tako vrijedno. I onda znate, kao što bi neki ljudi koji vole hranu ili gurmane, ako želite, također znali da li je moguće da je to lokalnog izvora kao i da je u sezoni jer će energija te hrane biti u skladu s oblasti u kojoj se nalazite.

[00:53:30] Sangeeta Waldron: Tačno? Da, 100%, Jackie.

[00:53:33] Jackie De Burca: Dakle, tema je sama po sebi fascinantna.

U svakom slučaju, vaša knjiga, očigledno je vaš cilj da ostavite čitaoce inspirisanim da deluju. Da postoji jedna poruka, Sangeeta, za koju se nadate da će odjeknuti kod svakog čitaoca nakon što je završi, koja bi to bila?

[00:53:48] Sangeeta Waldron: Budi promjena.

[00:53:51] Jackie De Burca: Savršeno.

[00:53:52] Sangeeta Waldron: Savršeno.

[00:53:53] Jackie De Burca: U redu. Dakle, kada će knjiga biti dostupna i gdje će se moći kupiti?

[00:54:00] Sangeeta Waldron: Pa, ljudi mogu unaprijed naručiti knjigu sada.

[00:54:03] Jackie De Burca: O, briljantno.

[00:54:04] Sangeeta Waldron: Da. Tako da možete otići na internet i naručiti knjigu unaprijed gdje god da se nalazite u svijetu.

Možeš. Knjiga zvanično izlazi 30. januara i tada će biti dostupna u knjižarama, fizičkim knjižarama i ponovo na internetu.

Ali da, jeste, sada je dostupan za prethodnu narudžbu i nadam se da će ga ljudi unaprijed naručiti i pročitati, a ja ću biti zaista fasciniran kad saznam šta ljudi misle.

[00:54:41] Jackie De Burca: Tako da će 2025. godine biti sjajno, znate, dobiti te povratne informacije kada saznate više o tome, kada vam ljudi daju povratne informacije. Kada biste na kraju ovog razgovora dali jedan savjet slušaocima, ostavljajući im vlastita razmišljanja o stvaranju pozitivnog nasljeđa za planet, šta bi to bilo?

[00:55:01] Sangeeta Waldron: Sangeeta, samo počni od sebe. Zaboravite na ono što drugi ljudi rade ili ne rade. Samo počni sa svojim. I razmislite o jednoj stvari koju biste željeli učiniti, a koja vam je laka i samo se vrati na tu misao. Budi promjena.

[00:55:18] Jackie De Burca: Fantastično. I tako jednostavno. Sangeeta, želim ti puno uspjeha s knjigom. Siguran sam da će doći i uspeh će biti, znate, što više ljudi, to će biti veselije koji će ga čitati i baviti se svim fascinantnim perspektivama koje su očigledno tu i učiti iz toga i biti promena, kako kažete sebe.

[00:55:38] Sangeeta Waldron: Puno vam hvala Jackie, što ste me primili i što ste bili zainteresovani za knjigu. To zaista mnogo znači i hvala vam. Samo hvala. Ispunjen zahvalnošću.

[00:55:48] Jackie De Burca: Hvala. Sangeeta je bila apsolutno divna.

[00:55:52] Ovo su Konstruktivni glasovi.

.